Za mnoge roditelje odlazak djeteta psihologu – bilo da se radi o procjeni ili savjetovanju, otvara brojna pitanja:
– Što da kažem djetetu?
– Kako da objasnim zašto ide psihologu?
– Hoće li se uplašiti ili pomisliti da nešto nije u redu? neka su od najčešćih koji mi roditelji, ili skrbnici djece postavljaju prije prvog dolaska.
Ova pitanja zaista su prirodna i opravdana te su odraz roditeljske brige. Prvi susret s psihologom može biti velika stvar za dijete, ali i za roditelja. Uz nekoliko jednostavnih, toplih i iskrenih koraka, i ovo je moguće pretvoriti u iskustvo koje će dijete doživjeti kao sigurno i pozitivno.
U nastavku donosim praktične savjete kako pripremiti dijete za prvi odlazak psihologu – na način koji potiče povjerenje, razumijevanje i suradnju.
Važna je iskrenost
Prema djeci je važno biti iskren i reći što se događa. Iskrenost stvara odnos povjerenja između djeteta i roditelja, a upravo je povjerenje temelj za blizak i otvoren odnos i u budućnosti. Ovisno o razvojnoj dobi djeteta i njegovom razumijevanju, možete reći da se psiholog s djecom igra, crta i razgovara, ili pak da je to osoba koja će s djetetom razgovarati o njegovim mislima i osjećajima te mu dati neke ideje kako sve može reagirati kad se, primjerice, naljuti. Ukoliko se kod djeteta radi o poteškoćama u kognitivnom funkcioniranju, ili drugim područjima, kažite da će psiholog vidjeti što mu ide lako, a gdje mu je ponekad potrebna pomoć i kako mu odrasli tu pomoć mogu pružiti.
Prilagodite objašnjenje razlogu dolaska
Pojasnite djetetu koji je razlog odlaska psihologu. Ako je dijete mlađe vrtićke dobi, dovoljno je reći da ga psiholog želi upoznati, vidjeti kako se igra, crta, ili priča – ovisno o tome zašto dijete vodite psihologu. Djeci starije vrtićke i predškolske dobi, korisno je reći, npr. psiholog ti može pomoći da se lakše nosiš sa situacijama koje te jako razljute. Ukoliko je dijete svjesno nekih svojih izazova, možete reći da je psiholog osoba koja može pomoći u takvim situacijama. Važno je da dijete shvati da je psiholog osoba koja je tu za podršku, ne za procjenjivanje.
Normalizirajte odlazak psihologu
Odlazak psihologu ne bi trebao biti događaj koji nosi stigmu, strah ili sram. Pomozite djetetu da to vidi kao prirodan korak kada trebamo podršku – kao što idemo zubaru kad nas boli zub, ili doktoru kad smo bolesni. Ako imate svoje pozitivno iskustvo s odlaskom psihologu (ili poznajete nekoga tko ima), podijelite to s djetetom.
Isto tako je važno da odlazak psihologu ne predstavite kao kaznu za djetetovo ponašanje, te da ovu situaciju ne koristite kao prijetnju u situacijama nepoželjnih ponašanja djeteta. Bez obzira na razlog dolaska, psiholog je uvijek tu za pružanje podrške.
Slušajte dijete i dopustite mu da pita
Dajte djetetu prostor da postavi pitanja. Odgovorite ono što znate – i ne bojte se ako ne znate baš sve. Ne zaboravite: vaš ton, vaš izraz lica i vaša sigurnost prilikom pripreme i odlaska po stručnu podršku najviše utječu na to kako će dijete doživjeti ovo iskustvo.
Zatražite podršku
Ako niste sigurni kako točno objasniti razlog dolaska, ili kako postupiti s vlastitom tjeskobom, obratite se stručnjaku koji će primiti vaše dijete i koji vam može dati individualizirane i konkretne savjete:
- kako pripremiti dijete,
- koje riječi koristiti,
- čega se kloniti u komunikaciji,
- kako će točno izgledati prvi susret.
Prvi odlazak psihologu ne mora biti stresan ni neugodan. Uz malo pripreme, otvorenosti i topline – može postati koristan i osnažujući trenutak koji djetetu šalje poruku: „Važan si mi. Zajedno možemo razumjeti ono što ti je teško i pomoći ti da budeš bolje.“
Upravo takvi trenuci grade povjerenje, jačaju emocionalnu sigurnost i doprinose mentalnom zdravlju djeteta.
