Razvod nije samo formalno-pravni događaj, već ogromna emocionalna prekretnica. To je događaj koji mijenja dinamiku života muškarca, žene i djeteta, a svaki član obitelji nosi svoj teret – od osjećaja gubitka i nesigurnosti do potrebe za ponovnim traženjem stabilnosti. Razvod ima različite ishode: za neke može biti oslobođenje i prilika za novi početak, dok drugima ostavlja duboke tragove. Ključnu ulogu igraju socijalna podrška, kvaliteta odnosa nakon razvoda i razina konflikta među roditeljima.
Za muškarce razvod često znači gubitak dijela identiteta – partnera, oca u svakodnevnom životu, oslonca. Neki osjećaju krivnju, drugi bespomoćnost. Uloga oca se redefinira, a smanjenje vremena s djecom može pojačati doživljaj gubitka. Psihološka podrška pomaže muškarcima da prepoznaju i izraze emocije, da stvore novu, zdravu ulogu oca i da ponovo pronađu osjećaj stabilnosti.
Žene u razvodu često nose dvostruki teret: brigu za djecu i svakodnevni život, uz vlastite emocionalne rane. One se ponekad skrivaju iza uloge „moraš biti jaka“, ali to može odgoditi njihovo emocionalno ozdravljenje. Psihološko savjetovanje može pomoći ženama da obnove vlastiti identitet, nauče balansirati između svojih potreba i odgovornosti, te da pronađu prostor za vlastitu emocionalnu obnovu.
Djeca razvod često doživljavaju kroz osjećaje nesigurnosti, tuge ili krivnje. Neka djeca se brzo prilagode, dok druga razvijaju dugotrajnije teškoće. Socijalna podrška (od obitelji i izvan nje) može ublažiti negativne posljedice stresa. Kada roditelji uspiju smanjiti konflikt i zadržati toplinu u odnosu s djetetom, šanse za zdrav razvoj djeteta znatno rastu. Uloga psihologa u radu s djecom koja prolaze ili su prošla razvod roditelja je u pružanju sigurnog mjesta za podršku gdje kroz proces psihološkog savjetovanja djeca mogu izražavati osjećaje, razvijati strategije suočavanja i raditi na svojoj mreži podrške te na taj način razvijati psihološku otpornost.
Iako prestaju biti partneri, roditelje zauvijek veže ova uloga, te je važno da imaju prostor za procesuiranje emocija, učenje komunikacije i postavljanje granica. Također, ponekad trebaju posredovanje u komunikaciji, informiranje o tipičnim reakcijama na razvod, te učenje načina smanjenja konflikata i očuvanja stabilnosti.
Možemo, dakle, reći da je razvod istovremeno kriza, ali i prilika za novu ravnotežu. Ono što presudno oblikuje iskustvo nije sam čin razvoda, već način na koji obitelj prolazi kroz njega. Uz pravovremenu podršku i stručnu pomoć, moguće je da i muškarac, i žena, i dijete iz ovog procesa izađu snažniji i povezaniji sa sobom.
